NEKI DRAGI LJUDI DOK SU ŽENE DOMA) (3)
Ova je fotografija Hrvoja Hitreca, Milivoja Slavičeka i moje malenkosti već navršila 19 godina.
U to je doba vrstan humorist, zapravo svestrani pisac, Hrvoje Hitrec (1943.) bio saborski zastupnik i, čini mi se glavni direktor Televizije Zagreb. Upravo je on preimenovao taj naziv naše tadašnje televizije u Hrvatsku radio-televiziju, kako se danas piše i govori. Poslije ga je, na našu žalost, naslijedio Tonči Vrdoljak.
Pjesnik Milivoj Slaviček (1929.) je u doba ove fotografije bio zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru, kako se tada zvao Hrvatski sabor. Poslije je, 1992. – 1993., Slaviček bio naš veleposlanik u Poljskoj. I inače je Slaviček volio boraviti u Poljskoj budući da je Poljski sjajno govorio i njihovu književnost prevodio na hrvatski jezik.
Hitrec je danas u mirovini, gdjekad se susrećemo, Slaviček živi u staračkom domu, a ja još uvijek hodam okolo i fućkam si svoje pjesme, svoje snove.
Slaviček je bio teško obolio, malo su mu živci popustili, pa je dobar dio posljednjih godina proveo liječeći se. Sad o njemu, u staračkome domu, skrbi brat.
Nadam se da se Hitovih duhovitih tekstova još prisjećate, ili barem još pamtite njegovu kultnu tv-seriju Smogovci. Slavičeka slabije poznajete, a on je izvrstan pjesnik.
Mi smo Slavičeka, šaleći se, zvali pjesnik u zagradama budući da se u stihovima često služio zagradama.
Svojedobno smo ga Tito Bilopavlović, Branimir Bošnjak, Zvonimir Golob, Alojz Majetić, Josip Sever i ja iznenadili, a da on to nije znao, upriličivši mu proslavu pedesetoga rođendana.
Zapravo, pozvali smo ga na pićence u negdašnji Grafičar, u to doba češki restoran Brno, u Frankopanskoj 1. Kad smo stigli, lijepo smo se pogostili bogatom večerom, knedličke, i još boljim vinima, što je Miceka (kako smo ga znali zvati) činilo malo nervoznim – „Znate, momci, nisam baš pri…“ – branio se.
Ostali smo dugo u noć, u hladnu zimsku noć, dok je Slaviček bijelo vino ispijao. Naravno, ni mi nismo zaostajali.
Sve u svemu, kad je došlo doba polaganja računa, čestitali smo mu rođendan i platili račun.
On je bio dirnut. Nekoliko suza spustile su mu se niz lice. „Dečki, to vam neću nikad zaboraviti“, gotovo je jecao. A onda je pozvao konobara i počastio nas s dvije boce Zlatne kutjevačke graševine. Koje smo mi platili, jer – „Znate, dečki, nisam baš pri…“
Bilo je to pravo veselje. Kao što je i ova njegova pjesma – Veselje, također pravo poetsko veselje i bez Micekovih zagrada. Uvjerite se…
Milivoj Slaviček
VESELJE
Istraživanje svemira i mikrokozmosa
A onda opet zabavna glazba
Izvještaj o bombardiranjima i pobunama
A onda opet zabavna glazba
Zasjedanje o pojedincu u mnoštvu
i o piscu kao slobodnom duhu
A onda opet zabavna glazba
Razmišljanje o ljubavi, zapravo o onoj ženi
ili o ovim večerima jučer i prekjučer
A onda opet zabavna glazba
Predvečerje s povjetarcem i stare religije
A onda opet zabavna glazba
Problem prenaseljenosti i budući gradovi
A onda opet zabavna glazba
Osmo predavanje o mentalnoj higijeni
i petnaesto o obilnim moralnim devijacijama
A onda opet zabavna glazba
Suvremeni jezik u životu i literaturi
A onda opet zabavna glazba
Povijest moga naroda i njegova kulturna baština
A onda opet zabavna glazba i jeftini filmovi
Moglo bi se čak pomisliti da smo vrlo veseli
, 15. siječanj 2010 13:24:45
3 komentara:
Za upis komentara morate biti registrirani.
« Natrag